SUVREMENO DJETINJSTVO

Odrastanje u suvremenim društvenim i ekonomskim uvjetima predstavlja veliki izazov za roditelje i profesionalce u odgojno-obrazovnim ustanovama. Slika djeteta rane i predškolske dobi bitno je izmijenjena. Naša tradicionalna uvjerenja o djetinjstvu i djeci kojima smo pristupali s dozom straha, želja i mašte, nepovratno su izgubila smisao. Status i značenje djetinjstva kakvog smo nekad poznavali izumire.

Rasprave o suvremenom djetinjstvu kreću se u okviru tvrdnji o izumiranju djetinjstva, o užurbanom djetinjstvu i djetetu koje nije emocionalno spremno nositi se s dinamičnim i stresnim načinom života, s medijima i strahom od neuspjeha, o „djeci bez djetinjstva“ ili o otrovnom djetinjstvu koje se veže  uz tehničke, tehnološke i informatičke prednosti suvremenog društva s evidentnim posljedicama za odrastanje naše djece. Dijete se, nadalje, definira kao „odrasli na čekanju“, a djetinjstvo kao period u kojem dijete tek treba postati jedinstveno biće. Neki, pak, vide djecu kao 'odrasle u nastajanju“ te  smatraju da se odrasli fokusiraju na ono što djeca ne mogu umjesto na ono što mogu. 

Pogled na djecu kao 'one u nastajanju' podrazumijeva da sam period djetinjstva ne percipiramo kao nešto što je samo po sebi vrijedno i nešto što se odvija ovdje i sada te kao takvo nosi niz potencijala koje se u kasnijim fazama čovjekovog razvoja više nikada neće ponoviti.

Odrasli u odgojnim nastojanjima lutaju iz jedna u drugu krajnost. Pretjeranu kontrolu zamjenjujemo svedopuštajućim odgojem, otvoreno pokazujemo zbunjenost i nemoć, nismo sigurni kako afirmirati dijete. Osobine djece odrasli smatraju velikim razvojnim potencijalom (zlatno doba djetinjstva), ali ih  istovremeno doživljavaju kao problematičnim pretpostavkama odrastanja. Djetinjstvo odraslima predstavlja zemlju čudesa, bezgranično maštovitom i nesputanom. Neki smatraju da je ekonomski i društveni razvoj uzrokovao nestajanje granica između odraslosti i djetinjstva. Djeca postaju zanimljivo tržište.

Je li suvremeno djetinjstvo doista toliko razigrano, neopterećeno i romantično? 

Je li dijete uistinu oslobođeno briga, frustracija i razvojnih poteškoća?

Danas možemo govoriti o INSTITUCIONALIZACIJI DJETINJSTVA, koja se očituje u sve većom i sve dužom društvenom kontrolom nad odrastanjem. Djeca sve manje borave u slobodnoj igri (posebice u tradicijskim igrama s vršnjacima kakvih je mi poznajemo), sve su više vezani uz medije.  Zbog zaposlenosti roditelja djeca duže borave u ustanovama rane i predškolske dobi čime interes za provođenje kvalitetnog odgoja i obrazovanja usmjerenog na dijete i njegovu dobrobit dobiva na značaju.

Upravo u uvjetima ekspanzije odgojno-obrazovnog sustava na različita formalna i neformalna područja rasta i razvoja djece (organizacije koje osiguravaju slobodne aktivnosti za djecu)  ponovo se stavlja naglasak na obiteljsko okruženje i ulogu roditelja kao poticatelja, aktivnih i angažiranih čimbenika razvoja djece.

Institucija omogućuje da dijete samo i u suradnji s drugom djecom i odraslima izgrađuje i dopunjuje svoje znanje i iskustvo. U okviru suvremenih društvenih i ekonomskih promjena mijenja se odnos prema djetinjstvu koji ima za posljedicu promijenjen pristup i shvaćanje odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. Stoga je suvremeni institucijski odgoj i obrazovanje usmjeren na:

• kvalitetno življenje djece u vrtiću
• osiguravanje humaniziranog, djetetu usmjerenog odgoja i obrazovanja (dijete je vrijednost sama po sebi)
• osiguravanje okruženja (materijalnog i socijalnog) koje će maksimalno poticati djecu na igru, druženje i učenje
• bogatu komunikaciju s roditeljima kao najznačajnijim i integrativnim dijelom institucijskog odgoja i obrazovanja

Prof. dr. sc. Mirjana Šagud